A što sad?

Riješili smo se prvo HGS-a, a sada i HDZ-a. SDP nije ni sudjelovao u kampanji, bar ne ozbiljno, pa ispada da smo se riješili i SDP-a. Na čelo grada došli su neki novi klinci. Ovo nije poziv na linč, iako bi možda trebalo demontirati opasnu mašineriju zločinačke organizacije koja nas je, kao živući grad, do jučer tlačila. Ovo ne znači da prije ništa nije valjalo, iako se s malo toga možemo podičiti. Ovo ne znači da sve što ovi novi naprave, automatski znači bolje, iako nam nitko ne može zabraniti da se nadamo.

Ovi novi su nepoznanica. Ni oni sami ne znaju što ih sve čeka. Izvjesno je jedno; imamo novog gradonačelnika i on je gradonačelnik svih nas, pa i onih koji ga ne mogu u štampu. Svi mi, neovisno kako doživljavamo poteštata, i dalje imamo pravo nadati se boljem, ali moramo biti spremni i sami malo zasukat rukave da tako i bude. Trebamo prekinuti ovu epidemiju nepoduzimanja (jer im je tako moglo bit’!), uvesti red i rad iza kojeg stoji odgovornost. Trebamo izvršavati svoje zadatke, to raditi u roku i biti spremni platiti cijenu za loše rezultate, te primiti nagradu kao nešto normalno, za dobro obavljeni posao.

Kad je vođenje grada u pitanju, treba zaboraviti na ideologije i religije, to treba zadržati unutar vlastite intime, unutar vlastita četiri zida, unutar vlastite obitelji.

Treba zaboraviti na prošlost punu sukoba i ispričati se za djela kojih se trebamo sramiti; treba zaboraviti na ono što se više ne može promijeniti, te se posvetiti onome što će nas obilježiti od danas, pa nadalje.

(Ž.M. 31.5.2021.)