ABC

Abeceda glasanja u Hrvata

Da vidim jesam li ja dobro razumio stvari. Vlast organizira izbore za predstavnike građana – birača. Birači izađu na izbore, pregledaju ponuđene liste, imena na tim listama, i donesu odluku za koga će glasati. Kad završe izbori, izbroje se glasovi i objave pobjednici. Pobjednici su liste na kojima su poredani ljudi kojima je najveći broj birača poklonio povjerenje da ih zastupaju tijekom narednog mandata. Nije samo jedna lista, i nije samo jedno ime pobjednik osim na izborima za gradonačelnika, župana ili predsjednika republike.

Jesam li što pogriješio do sada?

Dakle, osim izbora za te pojedince, provode se i izbori za razna vijeća; od kotarskog, preko županijskog do Sabora. Sastav tih zastupničkih tijela ovisi o broju glasova. Politička opcija s najvećim brojem glasova je formalno pobjednik i ima prava izabrati predsjednika tog tijela (predsjednik kotarskog, vijeća, predsjednik gradskog i županijskog vijeća i premijer). Ostale političke opcije, s manjim brojem glasova, proporcionalno, dobivaju broj svojih zastupnika u biranom tijelu.

Dobro do sada?

Zanemarimo većinu koja nameće odlučivanje u tim tijelima, zanemarimo formalne i neformalne koalicije, zanemarimo kako će se birati o kojim odlukama će se glasati u tom tijelu, zanemarimo čak i svjetonazor koji će vjerojatno prevladavati u odabiru i izglasavanju tih odluka. Zadržimo se na zastupanju.

Dakle, svi članovi tih tijela, zajedno sa svojim predsjednicima, čine zastupničko tijelo koje zastupa svoje birače. Što to znači – zastupa? Pa valjda zastupa njihove interese i odrađuje obećanja iz svojeg programa zahvaljujući kojima su zavrijedili povjerenje tih birača. Za pretpostavit je da obećanja nisu isisali iz malog prsta, već su od svojih birača saznali što im je potrebno. Onog trenutka kad su od nekog birača dobili glas, kao da se sklopio nekakav ugovor. U tom ugovoru stoji da se izabrani zastupnik obavezuje izvršiti zadano obećanje u zamjenu za taj glas. Kao i u svakom drugom ugovoru, postoji jedna strana koja plaća (u našem slučaju glasom na izbornom listiću) i druga strana koja se obavezuje izvršiti plaćeno.

Je li ovo jasno? Došli smo do dvije ugovorne strane. Štima?

Pogledajmo malo te dvije strane.

S jedne strane birač – pojedinac koji nešto želi i spreman je platiti da to dobije – glasanjem. Podrazumijeva se, naravno, da je jasno definirano što taj pojedinac želi. Toliko mu je do toga stalo, da je spreman to platiti unaprijed – avansom. Kad netko izvođaču radova plati unaprijed, onda njegovo pravo praćenja realizacije predmeta ugovora poprima najvišu moguću vrijednost. To znači da mu izvođač radova u svakom trenutku mora polagati račune za sve što radi (ili ne radi). U slučaju da izvođač radova ne radi ono što je ugovoreno, postoji više načina da se to sankcionira; od raskidanja ugovora i ponavljanja izbora za novog izvođača (uz plaćanje penala ako su ugovorene), do ne-davanja glasa na idućim izborima.

S druge strane imamo zastupnika birača – pojedinca koji se obavezuje (uz odgovarajuću partijsku stegu ako je član neke partije) pribaviti glasaču ono što on želi. Podrazumijeva se da će to napraviti na legalni način, te da će u svakom trenutku omogućiti naručitelju uvid u ono što radi (ili ne radi) dok ugovornoj strani koja je nešto unaprijed platila pribavlja ono što ona želi.

I to je to!

Ne zaboravite osnovne pretpostavke ovog odnosa. Birače se ne može smijeniti – zastupnike može. Jedina obaveza birača je jasno definirati što želi i to platiti svojim glasom. Obaveza zastupnika je raditi sve što treba da opravda plaćeno povjerenje i pribavi biračima ono što oni žele  – ili lete na ulicu!

Može li biti jednostavnije?

(Ž.M. 24.5.2021.)